Svrha ovog članka nije prokazivati propuste i grijehe Tomislava Vlašića i onih uključenih u ovu priču. Svrha ovog članka jest prikazati ulogu Tomislava Vlašića i ulogu ove priče, a važna je to uloga, u međugorskom fenomenu. Vlašić je taj koji je bio duhovni vođa “vidioca”, koji je vodio Kroniku ukazanja (u kojoj je mnogo nedosljednosti)… Biskup Žanić svojedobno ga je nazvao i kreatorom Međugorja. Objavljujem detalje ove priče iz dva razloga: malo je poznata, možemo reći i skrivena od opće javnosti, i imala je velikog utjecaja na moje mišljenje o događanjima u Međugorju. Nastavak je ovo, točnije detaljnije objašnjenje, onoga što ste mogli pročitati u članku Zašto mi je teško vjerovati u međugorska ukazanja?.
Godina 1981. Fra Tomislav Vlašić dolazi u Međugorje. Bez dopuštenja i bez znanja svog ordinarija. Dolazi tamo iz župe Čapljina gdje je bio kapelan (župa Čapljina jedna je od župa hercegovačkog slučaja). Bio je već u Čapljini poznat kao karizmatik; organizirao je razne karizmatične duhovne obnove. Dolazi u Međugorje negdje dva mjeseca nakon početka takozvanih “ukazanja Kraljice mira”. Ubrzo postaje “onaj koji božanskom providnošću vodi međugorske vidioce” kako se predstavlja u jednom pismu papi svetom Ivanu Pavlu II. Prati takozvane vidioce u njihovim djelovanjima tri pune godine sve dok ga tadašnji biskup mostarski ne premješta za kapelana u Vitinu.
Iz Vitine odlazi u Italiju gdje je s njemicom Agnes Heupel (koja je navodno ozdravila u Međugorju) ustanovio udrugu “Kraljice Mira potpuno smo tvoji. Po Mariji k Isusu”. Biskup Parme iste je godine (1987.) naredio da se organizacija zatvori. Ali ona i dalje, dan danas, djeluje pod vodstvom Vlašića i žene pod imenom Stefania Caterina (sada kao krinka za takozvani centralni nukleus: neku vrstu New Age pokreta koji kombinira privatnu objavu i teologiju s pseudoznanošću i astrologijom). Godine 2008. Tomislav Vlašić laciziran je od strane Kongregacije za nauk vjere zbog dubiozne doktrine, manipulacije savjesti, misticizma, neposlušnosti, grijeha protiv šeste zapovijedi itd. Pismo generalnog ministra tom prilikom navodi i da će biti ekskomuniciran ako daje izjave religiozne naravi; posebno one povezane s međugorskim fenomenom. To i dalje radi na svojoj stranici, pa možemo smatrati i da je ekskomuniciran.
Zašto je biskup Žanić Vlašića udaljio iz Međugorja? Louis Belanger (o njemu više ovdje) nam to otkriva u nizu članaka na svojoj stranici.
1984. godine, tri godine nakon što je Vlašić došao u Međugorje, biskupu Žaniću je iz Njemačke stiglo pismo. Bez imena, prezimena i adrese na omotnici. U pismu stanovita M. piše kako s (tada fra) Tomislavom Vlašićem ima dijete imenom T. Zamolila je biskupa da ode do Vlašića koji joj se već duže vrijeme nije javljao i zamoli ga da se pobrine za svoje dijete. Biskup Žanić već je godinu dana prije načuo od jednog franjevca da Vlašić ima dijete, ali nije bilo za to dokaza. Nakon nekog vremena biskup je preko policije i nekih hrvatskih svećenika u Njemačkoj uspio pronaći M. Stanovala je blizu Münchena kod jednog starijeg čovjeka. Biskup je otišao tamo. Tom prilikom nije htjela ništa reći i negirala je sve, ali biskupu je Žaniću bilo očito da je netko manipulirao njom. Dok je biskup još sjedio za stolom dijete, mali T., se vratio iz škole. Sam biskup je pripovjedio kasnije da je dijete “isti fra Tomislav“.
9 godina prije ovog događaja gospodin O. primio je telefonski poziv u kojem su ga zamolili da u sobu koju je do tada iznajmljivao siromašnim njemačkim studentima primi djevojku koja je bila pred porodom. Ako je on ne primi, prisiljena je ići u Australiju, rekli su mu. Prihvatio je. Bila je Hrvatica, a k njemu su je dovela dva franjevca iz Hercegovine. U siječnju 1977. rodila je dijete. Muškića. T. Iako nije znala njemački, a on nije znao hrvatski, uspjeli su se nekako razumijeti. Gospodin O. u I. je svjetskom ratu izgubio ženu i dijete, a njegova druga žena umrla je godinu dana prije nego je primio M. Na M. je sada gledao kao na kći, a na malog T. kao na unuka.
Nakon što je biskup otišao O. je bio zabrinut. Što to biskup želi od M.? Tko je zapravo ona? Pronašao je neka njena pisma i dao ih prevesti na njemački. Vjerujem da se nemalo iznenadio i rastužio kada je saznao da je M. bila redovnica, a otac njenog djeteta poznati međugorski franjevac Tomislav Vlašić. Pisma su pokazala svu Vlašićevu manipulativnu narav. Vlašić govori M. kako je “najbolje nikome ništa pričati” jer će tako “u ovim nezgodnim vremenima [Za koga nezgodna? Mislim samo njega.] poštediti mnoge sestre, fratre i svijet od razočarenja“. “Onda ćeš imati više zasluga nego da živiš kao redovnica” napisao joj je. “Mislim da ti je najbolje reći da si se upoznala s nekim u prolazu i da ti se krivo predstavio. Rekao ti da bi te oženio. Kasnije otišao, nije ti se javljao a ti ostala trudna.“
Gospodin O. skupio je fotokopirana pisma, napisao dodatno pismo i poslao ih poznaniku s kojim je surađivao za dobrobit njemačkih studenata. Kardinalu Josephu Ratzingeru. S naznakom da su za komisiju koja se bavi međugorskim fenomenom. Kad je saznala što je učinio M. je napustila gospodina O., osobu koja ju je primila u teškoj situaciji i brinula se za nju, u 94. godini, starog, bolesnog i skoro potpuno slijepog. Vlašić je kasnije, nakon neuspjelih pokušaja njega i njegovih kolega da nagovore drugoga fratra da prizna da je otac, pred biskupom Žanićem i svojim provincijalom priznao da je otac malom T.
Ali priča tu ne završava. U već spomenutu Vlašićevu udrugu u veljači 1988. otišla je i “vidjelica” Marija Pavlović. U jednoj brošuri udruge piše Vlašić da je preko Marije postavio pitanje “Gospi”, a “Gospa” je odgovorila da je ta njegova udruga “Božji plan”. I “vidjelica” Marija na kraju je te brošure napisala da je sama Gospa dala program za tu zajednicu i ona sama vodi tu zajednicu preko Vlašića i Heupel preko kojih dolaze poruke. Marija je kasnije izjavila da ono što je napisala nije istina (ali ne negira da je to upravo ona napisala). Među ostalim je priznala i da joj je Tomislav Vlašić “nekoliko puta rekao da ja kao jedna od vidjelica trebam napisati izjavu koju svijet očekuje“. Pod Vlašićevom manipulacijom Marija je bila i kada je “vidjela da Gospa plače” kada se na molitvenom skupu spomenuo biskup Žanić. Dokaz je ovo da je Tomislav Vlašić manipulirao Marijom Pavlović, ali i ostalim vidiocima. Često je u “Gospina” usta stavljao riječi protiv biskupa, a kad je bio upitan za to nije negirao već rekao da je pisao Kroniku pod utjecajem emocija.
Zašto, pitate se, pišem ovo i ponovno na vidjelo izvlačim prošlost? Vlašić je sad izvan Međugorja, svi su ga skoro i zaboravili i nema nikakvog utjecaja na događaje u Međugorju. Nije istina. Međugorski fenomen ima produženu ruku u tzv. centralnom nukleusu Vlašića i Stefanije Caterine. U jednom članku tvrde i da se Stefaniji Caterini ukazala upravo međugorska pojava. Vlašić i dalje svjedoči o Međugorju, a nukleus ima susrete u Međugorju. Priča je ova i jedan od dokaza da se mnogim stvarima u Međugorju manipuliralo od početka manipuliralo (a manipulira se i danas). I da se lagalo. Rene Laurentin, Slavko Barbarić i drugi vješto su skrivali istinu. Pristaše međugorskog fenomena i danas to čine. Ali, zapamtite: Istina će vas osloboditi!
Exsultet 